AMLODIPIN
tablete
20 x 5 mg
20 x 10 mg
Proizvođač: HABIT PHARM A.D. Fabrika lekova Ivanjica
Adresa: Prilike bb, 32250 Ivanjica, Srbija
IME LEKA, INTERNACIONALNO NEZAŠTIĆENO IME LEKA (INN)
Amlodipin
INN:
amlodipin
KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Aktivna supstanca:
Jedna tableta Amlodipina 5 mg sadrži:
5 mg amlodipina u obliku amlodipin - besilata.
Jedna tableta Amlodipina 10 mg sadrži:
10 mg amlodipina u obliku amlodipin-besilata.
FARMACEUTSKI OBLIK
Tablete.
Amlodipin tablete 5 mg: Okrugle, bele, bikonveksne tablete.
Amlodipin tablete 10 mg: Okrugle, bele tablete ravne površine, sa podeonom crtom na jednoj strani.
KLINIČKI PODACI
Terapijske indikacije
1. Hipertenzija
Amlodipin je indikovan za lečenje hipertenzije. Može se koristiti sam ili u kombinaciji sa drugim antihipertenzivnim lekovima (tiazidnim diureticima, alfa-blokatorima, beta-adrenergičkim blokatorima ili inhibitorima angiotenzin konvertujućeg enzima). Amlodipin se može koristiti kao monoterapija ili kombinovana terapija, sa drugim lekovima za lečenje angine, kod pacijenata sa anginom koja je otporna na nitrate i /ili odgovarajiće doze beta-blokatora. 2. Profilaksa stabilne hronične angine pektoris
Amlodipin je indikovan za lečenje stabilne hronične angine pektoris. Može se koristiti sam ili u kombinaciji sa drugim antianginalnim lekovima.
3. Vazospastička (Prinzmetalova) angina pektoris
Amlodipin je indikovan za lečenje potvrđene ili kada se sumnja na vazospastičku anginu pektoris. Može se koristiti sam ili u kombinaciji sa drugim antihipertenzivnim lekovima.
Doziranje i način primene
Uobičajena početna antihipertenzivna doza leka Amlodipin je 5 mg jednom dnevno, a maksimalna 10 mg jednom dnevno. Kod sitnijih, slabijih, starijih pacijenata ili pacijenata sa insuficijencijom jetre početna doza leka Amlodipin je 2,5 mg jednom dnevno. Ova doza može biti korišćena kada dodajemo Amlodipin drugoj antihipertenzivnoj terapiji. Doza će biti prilagođena u zavisnosti od reakcije pacijenata. Uopšte, terapiju bi trebalo produžiti 7-14 dana da bi lekar mogao da oceni reakciju pacijenta na svaku dozu. Preporučena doza za lečenje stabilne hronične i vazospastičke angine pektoris je 5-10 mg. Preporučena doza za lečenje stabilne hronične i vazospastičke angine pektoris je 5-10 mg, doza od 10 mg daje zadovoljavajući efekat kod najvećeg broja pacijenata.
Upotreba leka se ne preporučuje kod dece.
Upotreba kod pacijenata sa oštećenjem jetre.
Upotreba kod pacijenata sa oštećenjem bubrega: promene u koncentraciji Amlodipina u plazmi nisu povezane sa stepenom oštećenja bubrežne funkcije, te nije potrebno prilagođavanje doza.
Amlodipin se može bezbedno kombinovati sa tiazidima, ACE inhibitorima, beta-blokatorima, dugo delujućim nitratima i/ili sublingvalnim nitroglicerinom. Amlodipin se ne može eliminisati dijalizom.
Kontraindikacije
Amlodipin je kontraindikovan kod:
- pacijenata koji su preosetljivi na amlodipin ili dihidropiridine ili na bilo koji drugi sastojak leka,
- pacijenata sa kardiogenim šokom,
- pacijenata sa aortnom stenozom,
- pacijenata sa nestabilnom anginom pektoris (izuzimajući Prinzmetal-ovu anginu),
- u periodu trudnoće i dojenja.
Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka
UPOZORENJA : Pogoršanje angine i/ili infarkta miokarda : Retko, kod pacijenata sa ozbiljnom obstrukcijom koronarne arterije dola zi do povećanja frekvence i/ili pogoršanja angine ili akutnog infarkta miokarda na početku terapije blokatorima kalcijumskih kanala ili u vreme povećanja terapije. Mehanizam ovog efekta nije objašnjen.
MERE OPREZA :
Uopšteno: Vazodilatacija uzrokovana lekom Amlodipin u početku je postepena, akutna hipotenzija retko se javlja posle oralne doze Amlodipin-a. Treba voditi računa pri upotrebi leka Amlodipin kao i drugih perifernih vazodilatatora kod pacijenata sa jakom stenozom aorte. Primena kod pacijenata sa insuficijencijom miokarda: Uopšte, blokatore kalcijumskih kanala treba davati sa oprezom kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom. Praćeno je dejstvo leka Amlodipin (5-10 mg dnevno) u placebo kontrolisanoj probi od 1153 pacijenata sa NYHA III ili IV stepenom srčane insuficijencije koji su primali stabilne doze ACE inhibitora, digoksina i diuretika. Praćenje je trajalo 6 meseci, najbolje bi bilo da je trajalo 14 meseci. Nije bilo negativnih efekata na preživljavanje i srčani morbiditet (definisano kao aritmija koja ugrožava život, akutni infarkt miokarda ili hospitalizacija zbog pogoršanja srčane insuficijencije). Dejstvo leka Amlodipin poređeno je sa placebom u četiri studije koje su trajale 8-12 nedelja kod pacijenata sa NYHA insuficijencijom II/III stepena, bilo je uključeno 697 pacijenata. Studije su pokazale da nije bilo očiglednog pogoršanja srčane insuficijencije izmereno kroz prag tolerancije, NYHA klasifikaciju, simptome, ili LVEF, iako je učestalost prijavljivanja plućnog edema kao neželjenog događaja veća kod pacijenata na terapiji leka Amlodipin u odnosu na kontrolnu grupu.
Prekid uzimanja beta-blokatora: Amlodipin nije beta-blokator i stoga ne štiti od iznenadnog prekida uzimanja beta-blokatora; svaki prekid uzimanja beta-blokatora trebalo bi da bude postepeno smanjenje doze beta-blokatora.
Pacijenti sa insuficijencijom jetre: Pošto se Amlodipin uglavnom metaboliše u jetri i poluvreme eliminacije (t ½) je 56 sati kod pacijenata sa umanjenom funkcijom jetre, Amlodipin treba davati sa oprezom.
Upotreba kod starijih pacijenata: Kliničke studije koje su vršene sa amlodipinom nisu obuhvatile dovoljan broj pacijenata iznad 65 godina starosti i nije se došlo do zaključka da li oni reaguju drugačije od mladjih pacijenata. Drugo kliničko iskustvo nije pokazalo razliku u reakciji na Amlodipin između starijih i mlađih pacijenata. Treba obratiti pažnju pri izboru doze leka Amlodipin za starije pacijente, terapiju početi sa manjom dozom, obratiti pažnju na smanjenu funkciju bubrega, jetre, smanjenu srčanu funkciju, postojanje neke druge bolesti i terapiju drugim lekovima. Stariji pacijenti imali su smanjen klirens leka Amlodipin što je bio rezultat povećanja PIK otprilike 40-60 % i preporuka je da početna doza bude niža.
Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija
Interakcije lekova: Podaci dobijeni iz plazme pokazuju da Amlodipin ne utiče na vezivanje drugih lekova za proteine (digoksin, fenitoin, varfarin i indometacin).
CIMETIDIN: Istovremena upotreba leka Amlodipin sa cimetidinom nije uticala na promenu farmakokinetike leka Amlodipin.
SOK OD GREJPFURTA: Istovremena upotreba 240 mL soka od grejpfurta sa pojedinačnom oralnom dozom 10 mg leka Amlodipin kod 20 godina starog zdravog dobrovoljca pokazala je da sok grejpfurta ne utiče na promenu farmakokinetike leka Amlodipin.
MAALOX (antacid-Al-hidroksid, Mg-hidroksid): Istovremena upotreba antacida Maalox-a sa pojedinačnom dozom leka Amlodipin pokazala je da maalox ne utiče na promenu farmakokinetike leka Amlodipin.
SILDENAFIL: Pojedinačna doza 100 mg sildenafila (Viagra®) data pacijentima sa esencijalnom hipertenzijom nije uticala na farmakokinetičke parametre Amlodipin-a. Kada se Amlodipin i sidenafil koriste u kombinaciji, svaki od njih nezavisno utiče na sniženje krvnog pritiska.
ATORVASTATIN: Istovremena upotreba višestrukih doza 10 mg leka Amlodipin sa 80 mg atorvastatina ne dovodi do promene farmakokinetičkih parametara atorvastatina u stanju ravnoteže.
DIGOKSIN: Istovremena upotreba leka Amlodipin i digoksina nije dovela do promene nivoa digoksina u serumu ili renalnog klirensa digoksina kod zdravih dobrovoljaca.
ETANOL: Pojedinačna ili višestruka doza 10 mg Amlodipin-a ne utiče na farmakokinetiku etanola.
VARFARIN: Istovremena upotreba Amlodipin-a sa varfarinom ne utiče na promenu protrombinskog vremena varfarina.
CIKLOSPORIN: Farmakokinetičke studije koje su rađene su pokazale da nema značajnijeg povećanja farmakokinetičkih parametara ciklosporina.
Kliničke studije pokazale su da se Amlodipin bezbedno može kombinovati sa tiazidnim diureticima, beta-blokatorima, ACE inhibitorima, dugo delujućim nitratima, sublingvalnim nitroglicerinom, digoksinom, varfarinom, nesteroidnim antiinflamatornim lekovima, antibioticima i oralnim hipoglikemicima.
Primena u periodu trudnoće i dojenja
Iako se doslo do podataka da su neki dihidropiridinski derivati teratogeni kod životinja, ne postoji evidencija o teratogenim efektima leka Amlodipin kod pacova i zečeva.
Takođe, nema kliničkih podataka o primeni leka u toku trudnoće i dojenja.
Amlodipin ne bi trebalo da koriste žene u periodu trudnoće i laktacije, kao i žene bez efikasne zaštite, koje potencijalno mogu da ostanu u drugom stanju. Uticaj na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim vozilom i rukovanja mašinama
Kliničko iskustvo pokazuje da nema uticaja na psihofizičke spoaobnosti prilikom upravljanja motornim vozilom i rukovanja mašinama.
Neželjena dejstva
Uopšteno terapija lekom Amlodipin je dobro podnošljiva u dozi od 10 mg dnevno. Neželjene reakcije za vreme terapije lekom Amlodipin bile su blage i umereno jake.
Učestalost pojavljivanja:
Veoma česta (≥1/10)
Česta (≥1/100,<1/10)
Povremena (≥1/1000, <1/100)
Retka (≥1/10000, <1/1000)
Veoma retka (<1/10000),
Poremećaji krvotoka i limfnog sistema |
Veoma retka
Trombocitopenija |
Poremećaji imunog sistema |
Veoma retka
Alergijske reakcije |
Poremećaji metabolizma i ishrane |
Veoma retka
Hiperglikemija |
Psihijatrijski poremećaji |
Povremena
Nesanica, promene raspoloženja |
Poremećaji nervnog sistema
|
Česta
Somnolencija, vrtoglavica, glavobolja
Povremena
Tremor, poremećaj ukusa, sinkopa, hipoestezija, parestezija
Veoma retka
Periferna neuropatija |
| Poremećaji funkcije oka |
Povremena
Poremećaj vida |
| Poremećaji uha i centra za ravnotežu |
Povremena
tinitus |
| |
Česta
Palpitacija
Veoma retka
Infarkt miokarda, aritmija, ventrikularna tahikardija i atrijalna fibrilacija |
| |
Česta
Crvenilo
Povremena
Hipotenzija
Veoma retka
Vaskulitis |
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
|
Povremena
Dispneja, rinitis
Veoma retka
Kašalj |
Gastroinestinalni poremećaji
|
Česta
Bol u stomaku, mučnina
Povremena
Povraćanje, dispepsija, ubrzan rad creva, susuva usta
Veoma retka
Pankreatitis, gastritis, hiperplazija gingiva |
Hepatobilijarni poremećaji
|
Veoma retka
Hepatitis, žutica, povišen nivo jetrenih enzima (koji se uglavnom odnose na holestazu) |
Poremećaji kože i subkutanog tkiva
|
Povremena
Alopecija, purpura, diskoloracije kože, pojačano znojenje, pruritus, osip
Veoma retka
Angioedema, multiformni eritem, urtikarija |
| Poremećaji mišićno-skeletnog, vezivnog i kostnog tkiva |
Povremena
Atralgija, mijalgija, grčevi u mišićima, bolovi u leđima |
| Urinarni i bubrežni poremećaji |
Povremena
Poremećaji mokrenja, nokturija, učestalo mokrenje |
| Poremećaji reproduktivnog sistema i na dojkama |
Povremena
Impotencija, ginekomastija |
Opšti poremećaji i promene na mestu aplikacije
|
Česta
Edema, malaksalost
Povremena
Bol u grudima, astenija, bol, osećaj slabosti |
| Ispitivanja |
Povremena
Povećanje telesne mase, smanjenje telesne mase |
Predoziranje
Podaci koji su dostupni ukazuju na to da predoziranje može da dovede do periferne vazodilatacije i moguće refleksne tahikardije. Uočena i verovatno prolongirana sistemska hipotenzija koja može dovesti do šoka sa fatalnim ishodom, je zabeležena.
Primena aktivnog uglja na zdravim dobrovoljcima neposredno posle ili nakon 2 h od ingestije 10 mg leka Amlodipin je pokazala značajno smanjenje apsorpcije lwka Amlodipin.
Ispiranje želuca takođe može biti korisno u nekim slučajevima.
Klinički značajna hipotenzija može biti posledica predoziranja lekom Amlodipin, u tom slučaju se uvodi srčani i respiratorni monitoring, potrebno je podići pacijentu ekstremitete i obratiti pažnju na nivoe cirkulišuće tečnosti i izlučivanje urina. Vazokonstriktori takođe mogu biti od pomoći u uspostavljanju vaskularnog tonusa i krvnog pritiska, ukoliko se prethodno utvrdi da ne postoje kontraindikacije za njihovu upotrebu.
Intravenska upotreba kalcijum-glukonata može biti korisna u sprečavanju efekata nastalih usled blokade kalcijumovih kanala.
Pošto se Amlodipin u velikoj meri vezuje za proteine, hemodijaliza ne bi bila od koristi.
FARMAKOLOŠKI PODACI
Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Derivati dihidropiridina.
A TC kod: C08CA01
Amlodipin je inhibitor ulaska kalcijumovih jona i spada u dihidropiridinsku grupu lekova (spori kalcijumovi blokatori ili antagonisti kalcijuma), on inhibira transmembranski ulazak jona kalcijuma u srčani mišić i vaskularni glatki mišić.
Antihipertenzivni mehanizam leka Amlodipin se ogleda u direktnom relaksantnom dejstvu na vaskularni glatki mišić.
Precizni mehanizam kojim Amlodipin ublažava anginu nije potpuno objašnjen, ali Amlodipin redukuje totalno ishemijsko opterećenje koje uključuje sledeće:
1. dilatira periferne arteriole i zbog toga smanjuje periferni otpor (afterload) protiv koga srce radi. Nakon što se uspostavi stabilnost srčanog ritma, ovakav priliv u srce dovodi do smanjenja potrošnje energije srca i potrebe za kiseonikom.
2. mehanizam kojim Amlodipin deluje najverovatnije podrazumeva dilataciju glavne koronarne arterije i koronarnih arteriola, u oba slučaja, i u normalnom i u ishemičnom delu. Ova dilatacija povećava oslobađanje miokardijalnog kiseonika kod pacijenata sa spazmom koronarne arterije (Prinzmetalova ili varijantna angina).
Kod pacijenata sa hipertenzijom, jednom dnevno doziranje obezbeđuje klinički značajno smanjenje krvnog pritiska i u ispruženom i u stojećem položaju u toku 24 sata.
Zbog sporijeg početka dejstva, Amlodipin nije lek izbora za akutnu hipertenziju.
Kod pacijenata sa anginom, primena leka Amlodipin jednom dnevno povećava totalno iskorišćeno vreme, odlaže vreme početka napada i produžava depresiju 1 mm ST segmenta, a smanjuje frekvencu anginoznog napada i utrošak tableta glicerol-trinitrata.
Amlodipin nema sporedne metaboličke efekte, niti dovodi do promena lipida plazme, pa je pogodan kod pacijenata sa astmom, dijabetesom i gihtom. Primena kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom
Hemodinamske studije i vežbe bazirane na kontrolisanim kliničkim studijama kod pacijenata sa NYHA klasa II-IV srčane insuficijencije, pri čemu su mereni tolerancija pri naporu, leva komorska izbačajna frakcija i klinička simptomatologija su pokazale da Amlodipin ne dovodi do kliničkog pogoršanja stanja.
Placebo kontrolisane studije (PRAISE) koje su dizjanirane da procene pacijente sa NYHA klasom III-IV srčanom insuficijencijom koji su primali digoksin, diuretike i ACE inhibitore su pokazale da Amlodipin ne dovodi do povećanja rizika od mortaliteta i morbiditeta kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom.
Kao dopuna tome, dugoročne placebo-kontrolisane studije (PRAISE-2) koje su rađene kod pacijenata sa NYHA klasom III i IV srčane insuficijencije kod kojih se nisu javili klinički simptomi ili neki objektivni dokazi koji bi ukazivali na ishemijsku bolest, a bili su na stabilnim dozama ACE inhibitora, digitalisa i diureticima, su pokazale da Amlodipin ne utiče na totalni kardiovaskularni mortalitet.
U istoj populaciji pacijenata Amlodipin je povezan sa povećanjem broja zabeleženih slučajeva pulmonalnog edema, uprkos tome što nije bilo značajnijeg pogoršanja srčane insuficijencije u poređenju sa placebom. Randomizirane dvostruko slepe morbiditet-mortalitet studije koje su nazvane Studije antihipertenzivnog i lipidno smanjujućeg tretmana za prevenciju infarkta miokarda (ALLHAT) su sprovedene sa ciljem da se uporede novije terapije lekovima:
Amlodipin 2,5 mg/d (blokator kalcijumovih kanala) ili lizinopril 10-40 mg/d (ACE inhibitor) kao prva terapija u odnosu na tiazidne diuretike, hlortalidon 12,5-25 mg/d kod pacijenata sa blagom, do umerenom hipertenzijom.
Randomiziran je ukupan broj pacijenata (33 357) starosti od 55 godina, i stariji i praćen 4,9 godina.
Pacijenti su imali najmanje jedan od pratećih faktora rizika od koronarnih srčanih oboljenja koji su uključivali: pretrpljeni infarkt miokarda ili šlog (duže od 6 meseci pre učestvovanja u studijama) ili dokumentaciju o aterosklerotičnim kardiovaskularnim bolestima (preko 51,5%), dijabetesu tipa-2 (36,1%), HDL-C <35 mg/dL (11,6 %), hipertrofiji leve komore koja je dijagnostifikovana na elektrokardiogramu ili ehokardiografu (20,9%), trenutnim pušačima (21,9%).
Primarni parametar je bio skup fatalnih koronarnih srčanih oboljenja ili ne fatalni infarkt miokarda.
Ne postoji razlika u primarnom parametru kod pacijenata koji su bili na terapiji lekom Amlodipin i onih koji su primali hlortalidon: RR 0,98 95% CI (0,90-1,07) p=0,65.
Međutim, kod sekundarnog parametra efikasnosti, odnosno pojave srčane insuficijencije (jedna od komponenti složenog , kombinovanog parametra) incidenca je bila značajno viša kod pacijenata koji su bili u amlodipinskoj grupi u odnosu na hlortalidonsku grupu: (10.2%-7.7%), RR 1.38,95% CI(1.25-1.52) p< 0.001.Međutim, nije bilo značajne razlike u smrtnosti od svih uzrola u grupi na terapiji lekom Amlodipin i grupi na terapiji hlortalidonom. Studija koja je uključivala 268 dece od 6-17 godina sa predominantnom sekundarnom hipertenzijom, a poredila je dozu od 2,5 mg i 5 mg sa placebom, pokazala je da obe doze značajno smanjuju sistolni krvni pritisak u odnosu na placebo.
Nisu proučavani dugoročni efekti leka Amlodipin na rast, pubertet i generalno, razvoj.
Nije ustanovljena efikasnost terapije lekom Amlodipin na kardiovaskularni morbiditet i mortalitet, ukoliko se koristi u detinjstvu kod odraslih. Farmakokinetički podaci Resorpcija, distribucija i vezivanje za proteine plazme
Posle oralne upotrebe terapijske doze Amlodipin-a, maksimalna koncentracija leka u plazmi postiže se posle 6-12 sati. Apsolutna bioraspoloživost procenjena je između 64-80 %. Volumen distribucije je otprilike 21 L/kg. In vitro studije su pokazale da se otprilike 97,5 % cirkulišućeg Amlodipin-a vezuje za proteine plazme.
Biotransformacija/eliminacija
Terminalno poluvreme eliminacije je oko 35-50 sati i konzistentno je kod jednodnevnog doziranja. Amlodipin se uglavnom metaboliše u jetri do neaktivnih metabolita, urinom se izlučuje 10 % nepromenjene supstance i 60 % metabolita.
Primena kod starijih pacijenata
Vreme koje je potrebno da se postigne PIK koncentracije u plazmi kod starijih pacijenata je slično kao i kod mlađih osoba.
Klirens leka Amlodipin ima tendenciju da opadne što rezultira porastom PIK i povećanjem poluvremena eliminacije kod starijih pacijenata.
Porast PIK i povećanje poluvremena eliminacije kod pacijenata sa kongestivnom srčanom insuficijencijom je očekivano za ovu grupu pacijenata.
Predklinički podaci o bezbednosti leka
Nema podataka.
FARMACEUTSKI PODACI
Lista ekscipijenasa
Celuloza, mikrokristalna
Kalcijum-hidrogenfosfat, bezvodni
Kopovidon
Natrijum skrob glikolat
Silicijum-dioksid, koloidni, bezvodni
Magnezijum-stearat
Inkompatibilnost
Nije primenjivo.
Rok upotrebe
2 (dve) godine.
Lek ne koristiti posle roka označenog na pakovanju!
Posebne mere upozorenja pri čuvanju
Čuvati na temperaturi do 25º C, u originalnom pakovanju radi zaštite od svetlosti i vlage.
Čuvati van domašaja dece!
Priroda i sadržaj kontaktne ambalaže
PVC-PVDC/ Al blister
2 blistera sa po 10 tableta u složivoj kartonskoj kutiji.
Posebne mere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primene leka
Neupotrebljeni lek i sav otpadni materijal se uništava u skladu sa važećim propisima.
|